Velikogorički brass festival je manifestacija koja je u svojim počecima imala cilj popularizirati limene puhačke instrumente. Ubrzo je Brass festival prepoznat od strane struke i publike te dobio podršku i susjednih nam zemalja i postao vrijedan poštivanja i divljenja. Samim time, u ciljeve festivala utkala se i želja – koju on uspješno i ostvaruje – da postane izvozni proizvod.
Prvi Velikogorički brass festival održan je 2007. godine, a sama ideja o Festivalu postojala je čak nekoliko godina ranije. Trebalo je vremena da se misli saberu, poslože na papir, a onda konačno i da se ideja pretoči u djelo. Začetnici Velikogoričkog brassa, g. Tomislav Špoljar – akademski glazbenik trubač i nastavnik trube u Umjetničkoj školi Franje Lučića i g. Dražen Kurilovčan – akademski glazbenik, puno su truda i rada uložili da bi ova jedinstvena glazbena manifestacija zaživjela baš u Velikoj Gorici.
Već je za prvi Festival dobivena potpora Grada Velike Gorice. Budžet je bio vrlo skroman, međutim, i uz takva skromna sredstva te veliku volju da Brass zaživi, uspjeh prve manifestacije nije izostao. Ovaj međunarodni Festival iz godine u godinu postajao je dom mnogim domaćim i svjetskim umjetnicima, a jedinstven je po tome što se u svojim počecima u Hrvatskoj održavao samo u Velikoj Gorici, uz još par festivala takve vrste u Europi. Nema glazbenika ni skladatelja koji se vratio kući nezadovoljan i koji ne prepričava svoja pozitivna iskustva s Festivala.
Izleti umjetnika po Hrvatskoj, koji su gostovali na Brassu, rezultirali su novim djelima klasičnog karaktera koji pronose ime Festivala i Hrvatske. Ewazenova „Balkanika“ inspirirana Rastokama, krovom crkve Sv. Marka u Zagrebu i burekom, ili Stephensonov Croatian Trio sa skrivenim Morseovim kodom, koji spominje „Croatia“ u svom trećem stavku, samo su dva primjera kako Festival inspirativno utječe na umjetnike.
Publika Brass festivala prepoznala je važnost ove manifestacije i građanstvo se suživjelo s festivalom, a posjetitelji ne dolaze samo iz redova struke, amatera, učenika i Grada Velika Gorica, nego iz cijele Hrvatske te iz susjednih zemalja (Slovenija, Mađarska, Austrija, Srbija, Makedonija…).
Ciljevi Festivala bili su skromniji na početku, no kako su se koncerti svake godine nizali, mnogi su naknadno „otkrivani“. Osim što potvrđuje činjenicu da Hrvatska itekako ima mjesto na kulturnoj mapi Europe, ovaj Festival ima sve veće značenje u promoviranju Hrvatske van njenih granica i kroz kratko se vrijeme etablirao kao nezaobilazna točka svjetskih vrhunskih umjetnika.