IZVOĐAČI / PERFORMERS          

 

Izraelsko-ruski trubač Sergei Nakariakov je rođen u Gorkiju te je počeo svirati klavir. Nakon ozljede kralježnice 1986. morao je odustati te je odlučio svirati trubu. Satove je imao s ocem koji mu je usavršio tehniku te mu proširio glazbene vidike. U samo godinu dana svirao je sva veća djela s repertoara te su uslijedili pozivi iz Europe, Azije, Južne Amerike. Svoj debut imao je 1991. u Salzburgu te je osvojio nagradu Davidoff. Studirao je dvije godine kod Guya Touvrona na CNR Paris, a 2002. je dobio ECHO-Klassik nagradu te German Phono-record. Tijekom godina snimio je 15 nosača zvukova (TELDEC, EMI, Sony Classical i dr.) te je surađivao s dirigentima kao što su Vladimir Spivakov, Christoph Eschenbach, Yury Bashmet, Yury Temirkanov, Vladimir Ashkenazi, Jiri Bělohlávek, Dmitry Sitkovetsky, Sir Neville Marriner, Kent Nagano, Mikhail Pletnev, Sakari Oramo, Jaap Van Zweden, Valery Gergiev i dr. Sergei Nakariakov svira instrumente Antoine Courtois iz Pariza. www.nakariakov.info

Jure Gradišnik je svoju naobrazbu završio na Akademiji za glasbo u Ljubljani. Po završenom studiju usavršavao se kod H. Ganscha na poznatom Mozarteumu u Salzburgu. Još za vrijeme studija istaknuo se stipendijama (Yamaha) i nagradama (Prešernova nagrada) te se zaposlio kao trubač u orkestru SNG Opera i balet u Ljubljani. U istom orkestu je do 2012. godine zaposlen kao solo trubač, a sada je na istoj poziciji u orkestru RTV Slovenija. Ističe se kao član komornih sastava (SiBrass, Seraphim…), ali nastupa i kao solist uz mnoge orkestre (RTV Slovenija, Cappella Istropolitana, Filarmonici „Otelnia”…). Bavi se i pedagoškim radom od 2004. godine (Zavod sv. Stanislava), a od 2011. na Akademiji za glasbo u Ljubljani prvo kao asistent, a od 2015. kao docent.

Gennady Nikonov je rođen 1968. u Lenjingradu (St. Petersburg). 1975. – 1982. se školovao u Muzičkom internatu No.38 u Rasstannaya Street (klasa Sergei Bolotina). Po završenoj školi upisuje Rimsky-Korsakov Glazbenu školu u klasi Yurija Sharapova te 1987. upisuje Lenjingradski konzervatorij u klasi Yurija Bolshiyanova. Aktivan je kao komorni glazbenik i solist od 1990. Na natjecanjima u Rusiji 1998., uredno je bio laureat. Postaje solist znamenitog Mariinsky orchestra s kojim je proputovao cijeli svijet te nastupio sa znamenitim glazbenicima. Odan ruskoj trubačkoj tradiciji, odlikuje ga romantični stil. „Može li truba biti romantični instrument toliko glasna?” Njegov stil dokazuje da truba to itekako može te također dokazuje da se kroz trubu može pjevati. Koristi posebnu vokalnu tehniku i pri sviranju trube što mu daje mogućnost da trubu svira posebno emocionalno i sofisticirano. Od 2001. do danas je umjetnički ravnatelj Romantičnog trubačkog festivala koji okuplja trubače iz EU-a i SAD-a te se održava u najboljim dvoranama St. Petersburga. 2003. Yamaha ga je proglasila svojim umjetnikom. Snimio je nekoliko nosača zvuka s modernim repertoarom. Resi ga rijetki kontratenorski glas. Razvio je svoje vokalne metode te koristi i svoj glas u izvedbama i na koncertima. Istražuje dijalog između svoja dva glasa, trube i kontratenora te također istražuje repertoar baroknih arija koji prilagođava trubi koju cijeni i voli. Njegovi su koncerti vrlo popularni i posjećeni jer publika osjeća njegovu predanost umjetnosti. 

Franc Žugelj je rođen u Metliki gdje je stekao prvo obrazovanje na trubi. Njegov prvi nastavnik bio je Ivan Jerina. Kasnije je upisao glazbenu školu Črnomelj – nastavnik Silvester Mihelčič. Srednju glazbenu školu završio je u Ljubljani kod prof. Jožeta Balažica i diplomirao na Akademiji za glasbo u klasi prof. Antona Grčara. Nakon diplome usavaršavao se na seminarima u Bremenu, Burgdorfu, Rivi del Gardi, Malmöu, Gorizi i Parizu. Kod profesora Malte Burbe, Guya Touvrona, Edvarda H. Tarra, Allena Vizzuttia, Donalda Greena, Boa Nilsona, Pierra Thibauda i Vincenta Panzarelle. Najviše vremena je živio u Parizu, gdje je završio kod poznatog profesora na Conservatoire National Superieur de Musique Pierr Thibauda. Već kao učenik predavao je na MŠ Črnomelj. 6 godina je honorarno radio kao član orkestra Opere i baleta u Ljubljani. Od 1989. bio je profesor pri Srednji glasbeni šoli, kasnije Konservatorij za glasbo in balet u Ljubljani. 2008. je završio magisterij iz metodike sviranja trube. Autor je programa za osnovnu i srednju muzičku školu u Republici Sloveniji. Njegovi učenici su dobili brojna priznanja i nagrade te su mnogi postali profesionalci u orkestrima: Peter Jevšnikar, član simf. orkestra RTS; Robert Albreht i Sandi Mrcina, članovi su orkestra slovenske Policije; Uroš Pavlovič i Gregor Turk su solo trubači u orkestru Opere; Matjaž Kajzer završio je jazz akademiju u Grazu, studijski je muzičar, bivši član grupe Soul fingers; Igor Matkovič, magistrirao je na jazz akademiji u Grazu, prof. na KGBL, studijski muzičar i skladatelj; Uroš Pavlovič, završio je Mozarteum u Salzburgu, trenutno na Mozarteumu studira Jošt Rudman.

Viktor Kirčenkov rođen je 1973. u Gadjacu (Ukrajina). Glazbeno obrazovanje je dobio u domovini (Poltava, a zatim Kiev) gdje je i diplomirao u klasi Nikolaja Jurčenka. 1992. je osvojio prvu nagradu na natjecanju mladih ukrajinskih hornista. 1994. – 1996. član je Malog orkestra Opere u Kievu, a 1996. postaje solo hornist Kijevske filharmonije. 1998. se zapošljava prvo u Rijeci, a 1999. kao solo hornist Zagrebačke filharmonije. Gaji posebnu naklonost spram djela hrvatskih skladatelja, a aktivan je kao komorni glazbenik i kao solist. Također, bavi se pedagoškim radom u Glazbenoj školi u Karlovcu.

Matthew T. Anderson se školovao na glasovitom sveučilištu Northwestern te državnom sveučilištu Arkansasa u klasama Franka Crisafullia, Edwarda Kleinhammera i kasnije Arnolda Jacobsa te Charlesa Vernona. Kao izvođač uz komornu i solističku djelatnost surađivao je s mnogim orkestrima u SAD-u klasičnog i jazz izražaja. Kao profesor trombona djeluje na konzervatorijima i sveučilištima u državama Južna i Sjeverna Karolina u SAD-u.

Alan Bošnjak rođeni je Zagrepčanin, a prve glazbene korake napravio je sa 6 godina učeći violinu. Na nagovor starijeg brata s 14 godina počeo je svirati trombon i baviti se ozbiljnije muzikom. Prvi učitelj trombona prof. Oštrek usadio mu je ljubav prema instrumentu koja do danas nije ugašena. Diplomirao je u Zagrebu kod prof. Fuchsa i prof. Vulelije 1992. godine, a nakon toga se usavršavao na Hochschule u Beču kod prof. Poettlera i u Grazu kod prof. Wimbergera. Stalno je zaposlen kao prvi trombonist u opernom orkestru HNK Zagreb od 1990. godine. Sudjelovao je na međunarodnim natjecanjima (Porcia, Geneva) i majstorskim kursevima (prof. Slokar, dr. Lebens). Surađuje sa skoro svim orkestrima u Hrvatskoj, a od 2000. do 2010. bio je član grupe Cubismo. Jedan je od osnivača Simply Brass Kvinteta s kojim nastupa diljem svijeta (New York, Gran Canaria, Beč, Quebec, Republika Kina itd.) i česti je gost VG brass festivala. Usprkos podužem sviračkom stažu, želja za muziciranjem nije splasnula, tako da postaje i članom Harlequin Art Collectiva, novoosnovanog ansambla specijaliziranog za glazbu O. Messiana i J. S. Bacha. Slobodno vrijeme najviše voli provoditi u ugodnom okruženju družeći se s dragim ljudima.

György Gyivicsan je diplomirao na sveučilištu u Szegedu 2001. Tijekom studija sudjelovao je na mnogim natjecanjima, a po završenom studiju je upisao akademiju u Freiburgu i Br. u klasi B. Slokara. Dobitnik je stipendije Berlinskog RSO-a čiji je član bio dvije godine. Jedan je od suosnivača ansambla Genesis Brassa. Pobjednik je natjecanja u Porcii (I) 2003. Po pozivu g. Slokara 2004. g. postaje stalni član Slokar kvarteta. Svoju solističku diplomu dobio je 2005. g. u Bernu te od tada podučava trombone na sveučilištu u Szegedu. Učestalo nastupa kao solist ili komorni glazbenik diljem svijeta. 2010. g. je bio gostujući profesor u New Yorku, a 2013. g. i 2015. g. je vodio majstorski tečaj „Trombonanza” u Argentini. 2018. g. je nastupio na konferenciji trombonista sa solističkim recitalom. Osnovao je Szeged Trombone Ensemble zajedno sa svojim bivšim studentima. Doktorat je dobio 2013. g. na Liszt Ferenc akademiji glazbe u Budimpešti. 2013. – 2015. g. je bio član filharmonijskog orkestra u Kataru.

Žiga Kališnik je rođen 1999. u Trbovlju (Slovenija). Završio je GŠ Laško-Radeče te Umjetničku gimnaziju u Celju. Trenutno je student na Mozarteumu (Salzburg). Usavršavao se kod raznih pedagoga (Bobo, Carolino, Mead…), sudjelovao na svim većim natjecanjima u regiji te osvojio 1. nagrade (Hrvatska, Italija, Srbija). Surađuje s komornim ansamblima i orkestrima u Sloveniji.

Roland Szentpáli (1977.) počeo je svirati eufonij s 12 godina, a na tubu prelazi sljedeće godine pod vodstvom Sandor Lukácsa. Studirao je na Béla Bartok akademiji u Budimpešti 1991.-1995. u klasi J. Baszinke i G. Adamika. Nastavlja svoj studij u klasi L. Szabòa na akademiji Ferenc Liszt Academy. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod R. Boba, M. Culbertsona, M. Hopperta i S. Pilafiana te je dobitnik brojnih stipendija u i izvan rodne Mađarske. Osvojio je natjecanja u Finskoj (2001.), J. Koreji i  Češkoj (2000.), te druge nagrade u Markneukirchenu u Njemačkoj (2000.). Nagrade je osvojio i u Australiji (1999.) te Guebwilleru u Francuskoj (1998.). Vrlo je aktivan kao skladatelj. Uz solističku karijeru, solo tubist je u Mađarskom nacionalnom filharmonijskom orkestru. Održava majstorske tečajeve diljem svijeta, a tubu predaje kao profesor u Luzernu (CH) i Budimpešti (H). www.rolandszentpali.com

SzegEd TRombone ENsemble (SETREN) je osnovao György Gyivicsan, nekad profesor na Szegedskom sveučilištu, a danas docent na akademiji Ferenc Liszt u Budimpešti. Ansambl je osnovao sa svojim najtalentiranijim studentima koji su danas na vodećim pozicijama orkestara u Mađarskoj i drugim europskim državama. Do sada su snimili četiri nosača zvuka (2016. – New Horizons, 2018. – Unlimited, 2019. – Wind Tunnels, 2019. – Overtonality). Iako su inicijalno izvodili svoje vlastite transkripcije, počeli su sve više i više izvoditi skladbe specijalno skladane za SETREN od mladih skladatelja. Primjerice, posljednji album Overtonality sadrži skladbe pisane isključivo od strane skladatelja Studia 5 (Judit Varge, Máté Belle, Bence Kutrika, Árpád Soltia i András Gábor Virágha). Dokaz popularnosti SETREN-a je vidljiv i po pozicioniranju njihovog YouTube kanala na 4. mjesto među kanalima koji promoviraju glazbu za trombon. Uspjeh SETREN-a leži u njihovom jedinstvenom zvuku. Svaki od članova je i vrstan solist te se individue nadopunjavaju, a istovremeno su jedni drugima savršena pratnja u svim žanrovima glazbe. Tijekom izvedbe konstantno dokazuju publici da postoji život glazbe izvan granica mogućnosti njihovih instrumenata. Karakterizira ih virtuoznost i opseg koji se može opisati ekstremnim u svijetu trombona. S obzirom na to da je instrumentacija „krojena“ po individualnim mogućnostima, no da stalno guraju granice svojih mogućnosti, od strane publike mogu biti opisani samo kao SETREN! Od 2005. su postali glazbena zajednica i nedvojbeno se ne samo čuju, nego i osjećaju tijekom izvedbe. György Gyivicsan crpi iskustvo iz svojih solističkih i orkestralnih iskustava te kao komorni glazbenik stvara inovativan tim SETREN. SETREN čine György Gyivicsan, Zoltán Czirok, András Pálfy, Márk Tóth, József Vörös, Tamás Lovay, Cristopher Kozma i Dávid Sztranyák. www.szegedtrombones.com

Bandisti je u Međimurju bio naziv za sastav – „bend”, sastavljen od puhačkih instrumenata. Takvi sastavi bili su popularni od kraja 19. stoljeća, a nastajali su u sklopu „limenih glazbi” koje su djelovale u većini naselja u Međimurju. Bandisti su svirali na raznim društvenim događanjima – vjenčanjima, krštenjima, sprovodima, proštenjima. U drugoj polovici 20. stoljeća počeo se smanjivati broj takvih sastava, a i limena glazba je nestajala. Tako je 1990. godine u Međimurju djelovao samo jedan orkestar – Limena glazba Belica, a bandista nije bilo. Početkom 2000-ih godina dolazi do ponovnog formiranja puhačkih orkestara u brojnim općinama i gradovima Međimurske županije, pa ih danas djeluje čak 15. U želji da se popularizira međimurska narodna pjesma, neformalni glazbeni ambasador Međimurja – Mirko Švenda Žiga, osnovao je prateći bend – Bandiste, s kojima je počeo nastupati u cijeloj Hrvatskoj, ali i u inozemstvu. Žiga i Bandisti izvodili su većinom međimurske narodne pjesme, ali na moderan način – s kvalitetnom harmonizacijom i na profesionalnoj razini. Sastav je postao izuzetno popularan te je do danas održao više od 500 nastupa. Članovi sastava su u zadnjih 15 godina ostali gotovo svi isti, a to su: Mario Magaš (krilnica), Luka Dominik (krilnica), Dino Jakšić (trombon), Daniel Čok (bariton), Filip Krznar (bubnjevi) i Nikola Novak (tuba, vođa sastava).

 

SURADNICI FESTIVALA / ASSOCIATES OF THE FESTIVAL

 

Šimun Matišić rođen je 30. 3.1996. godine u Zagrebu. Prvi nastup imao je s 4 godine kada je svirao bubnjeve u kvartetu Branka Kralja. Udaraljke započinje učiti kod profesora Božidara Rebića, a kasnije kod prof. Tomija Spasevskog i prof. Gorana Goršea. Paralelno s udaraljkama uči klavir kod profesorice Sretne Meštrović, a teoriju u GU Elly Bašić. Maturira udaraljke i glazbenu teoriju u GU Elly Bašić 2014. godine. S 14 godina izdao je svoj prvi nosač zvuka pod naslovom „Jazz nocturno“ sa svojim trijom gdje svira vibrafon i marimbu. Surađivao je s brojnim inozemnim i domaćim jazz i klasičnim glazbenicima kao što su: Boško Petrović, Miljenko Prohaska, Mario Mavrin, Primož Grašić, Florin Nicoulescu, Stochelo i Moses Rosenberg, Fiona Monbet, Christian Escoude, Costel Nitescu, Matija Dedić, Zagrebačka Filharmonija, Big Band HRT-a, Simfonijski Orkestar HRT-a, Tamburaški Orkestar HRT-a, Simply Brass kvintet, HGM Big Band i još mnogi drugi, a usavršavao se na seminarima kod mnogih profesora kao što su: Igor Lešnik, Ivana Bilić, Svet Stoyanov, Ludwig Albert, Lin Chin Cheng, Ney Rosauro, Xi Zhang, Nancy Zeltsman, Marta Klimasara, Emanuel Sejourne… 2011. godine dobio je nagradu „Judita“ na 57. Splitskom ljetu za nastup s gitaristom Christianom Escoudeom. 2014. godine započinje novi duo projekt s pijanistom Matijom Dedićem s kojim 2016. godine izdaje live album „Fortune smiles“ koji je dobio nagradu Porin za najbolju izvedbu jazz skladbe „Fortune smiles“. Trenutno je student četvrte godine udaraljki u klasi profesora Igora Lešnika, te treće godine klasične kompozicije u klasi profesora Mladena Tarbuka. Prve dvije godine studija kompozicije je završio kod profesora Davorina Kempfa. 2018. sa svojim sekstetom izdaje svoj autorski jazz album pod naslovom „Invocation“, za koji dobiva nagradu Porin u kategoriji za najbolju jazz skladbu.

Pavao Mašić, dobitnik nagrade Grand Prix Bach i nagrade publike na Bachovom natjecanju orguljaša u Lausanni (2006.), razvija uspješnu karijeru koncertnog orguljaša i čembalista. Raznovrsni interesi njegovog umjetničkog djelovanja u kombinaciji s temeljitim istraživačkim radom, kao i konstantnom potragom za što izražajnijim interpretacijama, rezultiraju upečatljivim, virtuoznim i vrlo cijenjenim nastupima. Glazbu je studirao u Zagrebu, Lausanni i Freiburgu, a od 1999. g. djeluje kao glavni orguljaš crkve sv. Marka na Gornjem gradu u Zagrebu gdje nastavlja bogatu tradiciju sviranja orgulja koja se u toj povijesnoj crkvi kontinuirano bilježi još od 1359. g. Usporedno djeluje u zvanju izvanrednog profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje razvija široku pedagošku djelatnost i odgaja nove generacije čembalista i orguljaša. Redovito koncertira diljem Južne Amerike, Rusije, Europe i Izraela, sudjeluje u radu žirija međunarodnih natjecanja, voditelj je Orguljaške ljetne škole koja se više od 25 godina održava u Šibeniku, a kao umjetnički voditelj festivala Orgulje sv. Marka zaslužan je za koncertna gostovanja dvadesetak svjetski istaknutih orguljaša koji su prvi put posjetili Hrvatsku. Jedan je od najafirmiranijih hrvatskih glazbenih umjetnika svoje generacije: kvaliteta njegova umjetničkog djelovanja prepoznata je s više od 25 važnih inozemnih i domaćih nagrada (Ivo Vuljević, Kantor, Jurica Murai, Ivan Lukačić, Orlando, Porin, Milka Trnina, Nagrada Grada Zagreba, Nagrada Grada Šibenika) među kojima se izdvajaju nagrade na međunarodnim natjecanjima orguljaša u Lausanni, Zaragozi i Puli, a jedini je hrvatski kandidat koji je sudjelovao na čuvenom svjetskom natjecanju orguljaša u St. Albansu (UK) u više od 50 godina njegova postojanja. Iza njega su mnoge značajne izvedbe: Šest partita, Goldberg-varijacije i Umijeće fuge J. S. Bacha, ciklusi Uzašašće i Rođenje Gospodinovo O. Messiaena, integralne izvedbe orguljskih opusa J. S. Bacha, C. Francka i D. Buxtehudea (u suradnji s Antom Knešaurekom), koncerti za orgulje i orkestar Francisa Poulenca, Ante Knešaureka, Stjepana Šuleka i Silvija Foretića, kao i intenzivan rad na pripremi i tisku sabranih djela za orgulje Anđelka Klobučara i Franje Dugana, glavnih orguljaša zagrebačke katedrale u 20. stoljeću. Snima za Hrvatsku radioteleviziju i Croatiu Records; raznolika diskografija uključuje pet solističkih albuma ovjenčanih s ukupno 11 Porina, od čega su čak dva albuma: 1685. Bach, Handel, Scarlatti (2011.) i Bach: Umijeće fuge (2017.) proglašeni najboljim klasičnim albumima godine. Više na www.pavaomasic.com

Maria Gamboz Gradišnik rođena je u Italiji gdje je započela svoje glazbeno obrazovanje. Diplomirala je harfu u Tokiju (Japan), a usavršavala se u Portoguaru (Italija). Tijekom studija u Japanu bila je proglašena jednom od najboljih glazbenica s obzirom na to da je osvojila šest natjecanja (1999. – 2001.). U razdoblju 2002. – 2004. osvojila je pet međunarodnih natjecanja među kojima su i Victor Salvi (Saluzzo, Italija) i TIM (Salone de Provence, Francuska). Vrlo je aktivna kao solistica te njeguje poseban odnos prema živućim skladateljima za čija djela se brine i da budu izdana u uglednim izdavačkim kućama (npr. Curci in Pizzicatto). Osim kao solistica, i kao orkestralna umjetnica surađuje s mnogim orkestrima diljem svijeta. Od 2008. godine je solo harfistica SNG Opera i balet u Ljubljani.

Simfonijski puhački orkestar OSRH / Croatian Armed Forces Symphonic Wind Orchestra
Reprezentativni orkestar osnovan 1991. godine / One of the best Croatian orchestras established in 1991
https://hr.wikipedia.org/wiki/Orkestar_Oružanih_snaga_Republike_Hrvatske1 

Miroslav Vukovojac-Dugan rođen je u Zagrebu 1970. godine gdje uz redovito osnovno i srednje školovanje, pohađa i glazbenu školu u kojoj uči klarinet kod prof. Petra Fabijanića. Muzičku akademiju u Zagrebu upisuje 1987. u klasi prof. Josipa Nochte kod kojeg i diplomira 1991. godine uz Rektorovu nagradu. Godine 1992. postaje pripadnikom Simfonijskog puhačkog orkestra OSRH i tu djeluje na mjestu prvog klarineta do 2003. kada postaje zapovjednikom orkestra. Uz posao zapovjednika bavi se i dirigiranjem, a školovanje za dirigenta puhačkih orkestara završio je 2013. u Ljubljani kod prof. Jana Cobera (Nizozemska).